ŽIVOTNI CILJEVI I SREĆA: INTERKULTURALNI ASPEKTI

prof. dr Majda Rijavec

Učiteljski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Hrvatska

Sreća je za mnoge ljude primarni životni cilj. No istraživanja ukazuju da je sreća najčešće nusprodukt sudjelovanja u značajnim projektima i aktivnostima kojima njeno ostvarenje nije glavni zadatak. Također, mnogi psiholozi vjeruju kako životni ciljevi igraju vitalnu ulogu u postizanju osjećaja sreće.

Kasser i Ryan razlikuju intrinzične i ekstrinzične životne ciljeve. Intrinzični uključuju emocionalnu bliskost, doprinos zajednici i osobni razvoj a povezani su s ljudskom prirodom i temeljnim psihološkim potrebama. Ekstrinzični ciljevi odnose se financijski uspjeh, tjelesnu privlačnost te slavu ili popularnost a manje su u skladu s temeljnim psihološkim potrebama. Ekstrinzične ciljeve oblikuje kultura u kojoj živimo i obično uključuju stjecanje simbola socijalnog statusa i pozitivno vrednovanje od strane drugih. Suprotno tome, intrinzični ciljevi proistječu iz prirodnih tendencija rasta i razvoja pri čemu osoba stječe više znanja o samome sebi te jače i dublje veze s drugim ljudima i zajednicom u kojoj živi.

Istraživanja pokazuju da su ove dvije vrste ciljeva različito povezane sa psihološkom dobrobiti. Ulaganje u intrinzične ciljeve (za koje se pretpostavlja da su usko povezani s temeljnim psihološkim potrebama) i njihovo ostvarenje povećava dobrobit. Suprotno tome, ulaganje u ekstrinzične ciljeve (za koje se pretpostavlja da nisu povezani s temeljnim psihološkim potrebama) i njihovo ostvarenje ne povećava psihološku dobrobit, nego je često smanjuje. Tako, na primjer, ljudi koji na svoj posao gledaju kao na životni poziv imaju veću razinu psihološke dobrobiti od onih za koje je to „samo posao“ ili karijera.

Suprotno ovom općem trendu, neka istraživanja pokazuju da negativne posljedice ekstrinzičnih životnih ciljeva (osobito financijskog uspjeha) vrijede samo za bogate zemlje. Za njih financijski uspjeh prvenstveno znači bogatstvo i sigurnost. No, u tranzicijskim europskim zemljama novac može značiti nužan preduvjet za samo-izražavanje i samo-razvoj. Također, u siromašnim zemljama financijski uspjeh vezan je za zadovoljavanje temeljnih egzistencijalnih potreba, dok je u bogatima on pitanje socijalnog statusa i ne neophodnih zadovoljstava. Ovaj kulturalni aspekt ne može se negirati budući da se pokazalo da je financijski uspjeh bolji prediktor životnog zadovoljstva u siromašnim, nego u bogatim zemljama. Osim toga, značenje sreće može biti različito u kolektivističkim kulturama. U takvim zemljama osobna dobrobit može pojedincu biti manje važna od dobrobiti grupe kojoj pripada.